Teran je stara istarska sorta koja je, otprilike, prije 100 godina bila i glavna istarska sorta. Kroz to vrijeme često se poistovjećivala s refoškom, međutim na osnovi opažanja i proučavanja mnogih autora, utvrdilo se da unutar ove sorte, postoje različiti klonovi, koji se morfološki, fiziološki i gospodarski razlikuju. Tako Vivoda (1996.) utvrđuje dva varijeteta terana: teran sa crvenim peteljčicama bobica i teran sa zelenim peteljčicama bobica, a kao jednu od glavnih morfoloških razlika između terana i refoška navodi dlakavost unutarnje strane lista terana, dok je list refoška gladak.
Vršci mladica su svijetlozeleni, jako runjavi; rubovi mladih listića su crvenkasti. Cvijet je dvospolan. Odrasli list je okruglast ili produljen, srednji dio je širok, trodijelan ili peterodijelan, sinus peteljke je oblika otvorenog V, lice jasno zeleno, u jesen ljubičastosmeđe, uzduž rebara zeleno, naličje bjelkasto vunasto.
Grozd je srednje velik ili velik, gust do rahli, granat; peteljka grozda je srednje duga, jaka, do koljenca odrvenjela, inače karakteristično zelena, kao i cijela peteljka. Zrele bobice su srednje veličine, crnoljubičaste, jajolike. Kožica je vrlo otporna, meso praskavo, pod kožicom crvenkasto, sok kiselkast, bez osobitog okusa. Rodnost je obilna, otpornost prema bolestima je dobra. Teran crvenih peteljčica, koji je zastupljeniji u Istri, akumulira prosječno 16 % šećera i ukupnih kiselina i do preko 10 g/L. Izrazito visok ili viši sadržaj ukupnih kiselina, jedna je od glavnih tehnoloških karakteristika. Dozrijeva kasno (IV. razdoblje) i ako su vremenske prilike tijekom rujna dobre, daje visoku kvalitetu (preko 19 % šećera).
Vino Teran ima karakterističnu rubin-crvenu boju, koja je pri kružnom okretanju u čaši protkana ljubičastim tonom. Aroma je fina, izražena i prepoznatljiva, tipičnog voćnog karaktera kod kojeg dominira miris maline. Relativno visok sadržaj ukupnih kiselina i određena nijansa trpkosti, uklopljena u visok ekstrakt, koji često prelazi 25 pa sve do 30 g/L, daje ovom vinu karakterističan okus punog, jakog, robusnog ali istovremeno i ugodno sljubljenog vina. Radi te svojstvene punoće i velike količine polifenola (tanina, antocijana) smatra se i ljekovitim vinom.
Zbog svojih karakteristika idealno se sljubljuje s pršutom, sirom i jelima na bazi mesa i divljači. Njegove karakteristike najviše dolaze do izražaja ako se pije na temperaturi od oko 18 °C.
Priča o teranu je vrlo stara i seže u daleku prošlost. Prema dostupnim literaturnim podacima teran se spominje još pred više od 600 godina. Tako prema Marescalchiju i Dalmassu, teranom su 1390. godine darivani carski ambasadori kojima je poklonjeno 20 “ingastarisa” (keramičkih boca), pa zatim 1408. godine teranom je darivan mletački, a 1411. godine austrijski ambasador. U Istri je prvi opis terana objavio Stanković 1825. g. pod nazivom “Il terrano di Barbana”. Hugues 1889. godine opisuje teran iz Istre i navodi dva terana: teran iz Kringe i teran iz Kanfanara. Isti autor 1894. godine iznosi zabrinutost zbog nepovoljne ocjene koju je dala stručna komisija na izložbi u Bolzanu 1886. g., a u kojoj se istarski terani opisuju kao pretjerano kiseli, naglašeno oštri, nisko alkoholni i neskladni. Kako bi dodatno provjerili kvalitetu istarskih vina (terana) godinu kasnije (1887.) pripremljeno je 30 najboljih uzoraka terana iz Istre i poslano u Bordeaux na ocjenu i mišljenje. Dobiveni rezultati bili su dosta loši i slični opisu iz Bolzana: lošeg mirisa, pretjerano oporo, sirovo, slabo obojeno, oštro i sl. Takvi rezultati potakli su i ubrzali stručni rad i podizanje pokusnih nasada u Pazinu i Poreču. Sve to rezultiralo je time da su 1902. g. istarska vina koja su sudjelovala na međunarodnoj izložbi u Torinu, vrlo dobro ocjenjena i svrstana u grupu najkvalitetnijih vina, iza francuskih i španjolskih (Despot, 1976.).